INTERVJU – Ivan Babok, Bartol Levačić, Ivano Križan i Teo Benko o reprezentativnim pozivima, golovima i ambicijama
Iza četvorice mladih igrača Varaždinove Akademije – Ivana Baboka (U-16), Bartola Levačića (U-16), Ivana Križana (U-15) i Tea Benka (U-17) – razdoblje je koje će pamtiti cijeli život. Svi su dobili pozive u hrvatske reprezentativne selekcije, a Ivano i Teo pritom su upisali i svoje prve pogotke u dresu Hrvatske, potvrđujući kvalitetu rada u Akademiji i ritam koji ih svakodnevno gura naprijed.
U razgovoru za klupski portal, Babok, Levačić, Križan i Benko osvrnuli su se na razdoblje provedeno s reprezentacijama i govorili o iskustvima koja su ih dodatno oblikovala kao igrače.
“Bio sam jako ponosan na sebe jer sam znao da se sav moj trud i rad isplatio”, rekao je Ivan Babok, dodajući da su mu roditelji odmah čestitali i podijelili ponos s njim.
Slične emocije opisao je i Bartol Levačić, koji je poziv dočekao s veseljem, uz zanimljivu anegdotu:
“Tata je to znao prije mene, ali mi nije htio reći. Ipak sam odmah javio i njemu i mami.”
Za Ivana Križana poziv je bio potpuno neočekivan. “Bio sam začuđen i sretan, nisam očekivao poziv.”
Ni Teu Benku roditelji nisu odmah otkrili vijest. “Saznao sam u školi, a oni su to već prije znali. Kad su mi rekli, svi smo bili jako sretni.”
Po dolasku u reprezentativni kamp brzo su se prilagodili ritmu rada. Dani su prolazili u kombinaciji treninga, odmora i druženja, ali uz veću zahtjevnost.
“Iskreno, sve je slično kao u klubu, samo je brže i zahtjevnije”, rekao je Ivan.
S njim se složio i Bartol: “Treninzi su intenzivniji, a igra je brža.”
Ivano je istaknuo da su reprezentativci fizički jači, dok je Teo naglasio koliko mu je značilo to što su ga stariji suigrači odlično prihvatili pa se odmah osjećao kao dio skupine.
Najemotivniji trenuci za Ivana i Tea stigli su s njihovim prvim pogocima za Hrvatsku.
Ivano priznaje da je gol posebno dirnuo roditelje. “Pogledao sam snimku i moram reći da sam zadovoljan”, skromno dodaje. Teo je trenutak opisao kratko i snažno: “Naježio sam se. Znao sam da je to veliki uspjeh.”
Posebne proslave nije bilo jer, kako kažu, sam osjećaj bio je dovoljan.
Svi se slažu da ih je rad u Akademiji Varaždina kvalitetno pripremio za reprezentativnu razinu.
“Ako si stalno u treninzima i daješ maksimum, napredak mora doći”, kaže Bartol.
Ivano posebno ističe svog trenera. “Dao mi je samopouzdanja i vjerovao je u mene od prvog dana.”
Teo dodaje da ih intenzitet i zahtjevnost treninga u Akademiji tjeraju da budu bolji i da je upravo to ono što ih je poguralo prema reprezentaciji.
Kada je riječ o ciljevima, ostaju prizemljeni, ali i ambiciozni. Ivan se nada novom reprezentativnom pozivu. Bartol želi odigrati sezonu bez ozljeda i ostati u ritmu svake utakmice. Ivano poručuje da mu je cilj još više raditi i ponovno dobiti poziv u reprezentaciju, dok Teo ističe kako mu je najvažnije ostati zdrav i trenirati maksimalno, a želja mu je jednog dana doći do prve ekipe Varaždina.
Reprezentativni nastupi još su jednom pokazali koliko je snažan temelj koji se gradi u Akademiji Varaždina. Dok se vraćaju u klupski ritam, jedno je jasno: ovaj reprezentativni korak važan je temelj njihove nogometne budućnosti.